Listopad 2025.

Sivi sokol (Falco peregrinus)

Sivi sokol je ptica grabljivica rasprostranjena na cijelom svijetu. Najpoznatija je po svojoj brzini jer prilikom obrušavanja na plijen može dostići brzinu od 350 km/h, što je čini najbržom životinjom na svijetu.

Sokol je dug 34-58 cm, a raspon krila mu je 80 do 100 cm. Ženke su oko 30% veće od mužjaka. Leđa i gornji dio krila su sivi, vrhovi krila crni. Bijelo-narančasti trbuh i prsa prošarani su smeđim mrljama. Rep je dug i uzak, a pera završavaju bijelom prugom i crnim vrhom. Kljun i noge su žuti, a zakrivljeni dio kljuna i čaporci crni. Tjeme i brkovi su crni i u kontrastu s blijedim dijelom ispod kljuna. Sokolovi imaju izrazito dobar vid, čak 8 puta bolji od ljudi.

U Hrvatskoj gnijezdi u sredozemnom, primorskom, gorskom i dijelu panonskog područja. Gnijezdo smješta na visoke litice, drveće, a u gradovima i na zgrade. Gnijezdo ne gradi već jaja polaže u gnijezda drugih ptica ili u neku udubinu u kojoj su zaštićena. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 4 dana. O jajima, te kasnije o mladim ptićima,  brinu se oba roditelja. Mladi su samostalni nakon dva ili više mjeseca. Hrane se večinom manjim i srednje velikim pticama, iako može uloviti i veću pticu. Ponekad se hrani gmazovima, šišmišima i kukcima. Plijen lovi isključivo u letu obrušavajući se na njega velikom brzinom. Iako su mužjak i ženka sokola vjerni cijeli život, oni su zajedno samo za vrijeme parenja. U međuvremenu žive zasebno i lutaju. Sokolovi koji žive sjevernije migriraju tijekom zime u južne krajeve.

U drugoj polovici 20. stoljeća brojnost ove vrste na području Sjeverne Amerike i Europe smanjila se za 90%. Smatra se da je glavni razlog ovom izumiranju bila upotreba pesticida poput DDT-a. Unosom pesticida u hranidbeni lanac dolazi do koncentracije otrovnih tvari kod vršnih grabežljivaca. Najopasniji pesticidi danas su zabranjeni te se populacija sivog sokola polako obnavlja.

Ova je vrsta u mnogim kulturama diljem svijeta i kroz čitavu ljudsku povijest bila poštovana i cijenjena životinja. Mnogi narodi poput drevnih kultura Mezopotamije i Mongolije koristili su sokolove za lov na male ptice i druge životinje. Iz tog običaja razvilo se sokolarstvo koje je u Europi bilo posebno popularno za vrijeme srednjeg vijeka i renesanse. Sokolarstvo se još uvijek prakticira u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Sivi sokol zaslužan je za dizajniranje mlaznog motora. Znanstvenici koji su projektirali prve mlazne motore koristili su građu nosnice sivog sokola kao model. Mlazni zrakoplovi suočavaju se s problemom vjetra baš kao i sivi sokol. Kada se kreću nadzvučnom brzinom, njihovi se motori mogu “ugušiti”. To znači da zrak koji se kreće ispred motora udara u zid otpora i struji okolo umjesto kroz motor, što rezultira zaustavljanjem. Iz proučavanja nosnice sokola, inženjeri su oblikovali metalni konus u otvoru mlaznog motora. Otkrili su da je zrak ulazio i hranio motor koliko je potrebno za let. Konusi zrakoplova nalaze se u središtu velikih mlaznih motora.