04.08.2025.
Kolovoz 2025
Jadranski bračić (Fucus virsoides)
Jadranski bračić je endemska vrsta smeđe alge. Isključivo je vezan za Jadransko more, a najbliži srodnik mu
je vrsta F. platycarpus koja živi na istočnim obalama Atlantskog oceana do Španjolske i Maroka, ali ne
prelazi Gibraltarski prolaz. Smatra se da je jadranski bračić dospio u Jadransko more prije 18.000 do 20.000
godina, tijekom zadnjeg ledenog doba te je do danas opstao kao glacijalni relikt. Areal na istočnim obalama
Jadrana seže mu na jugu do Boke Kotorske, a na zapadnim apeninskim obalama do Ancone. Najčešći i
najbrojniji je u sjevernom Jadranu. Živi u mediolitoralu, zoni plime i oseke na mjestima jakog strujanja
pričvršćen na kamenitu podlogu. Izbjegava onečišćena područja te živi samo u čistom i bistrom moru. Za
njegov rast i razvoj bitna je i temperatura niža od 15 0 C. Najviše mu odgovara vapnenac no može se
pričvrstiti i za lapore. Idealne obale su blago nagnute sa srednjom izloženosti valovima. Ovo je eurihalina
alga s optimumom bliže prosječnom minimumu nego maksimumu. Budući da živi u mediolitoralnoj zoni
ima velikim afinitet prema svjetlu.
U morima umjerenih širina zajednice smeđih algi predstavljaju jedne od osnovnih primarnih proizvođača u
priobalnim zonama te su temelj hranidbenih lanaca. Skrovište su i mjesto boravka mnogim organizmima.
No, zagađenje uzrokovano čovjekovim djelovanjem najviše se očituje na sesilnim organizmima priobalne
zone. Zbog svoje široke rasprostranjenosti i zbog sposobnosti bioakumulacije, smeđe alge su kvalitetni
pokazatelji stanja u okolišu. Zadnjih desetljeća provode se brojna ekotoksikološka istraživanja na smeđim
algama, od djelovanja herbicida i raznih toksičnih kemikalija do zaslađivanja vode uzrokovanog
kanalizacijskim ispustima. Provedena su i istraživanja utjecaja sirove nafte i naftnih derivata te raznih teških
metala sa smeđim algama kao bioindikatorima. Dokazano je da svi zagađivači drastično smanjuju
reproduktivnu moć promatranih vrsta uz povećanje brojnosti otpornih, kratkoživućih oportunističkih vrsta.
Ujedno je zaključeno da su najveći zagađivači kanalizacijski ispusti i teški metali, naročito bakar. Populacije
jadranskog bračića ponekad osciliraju što se povezuje s povećanjem populacije ježinaca koji brste algu, kao
što je to bio slučaj sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No ova vrsta je ugrožena zbog onečišćenje i
degradacija staništa, te je strogo zaštićena prema Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i
strogo zaštićenim (NN 7/06 i NN 99/09). Od osamdesetih godina, od kad su se počeli pojavljivati prvi zapisi
o smanjenju populacije, pojasevi jadranskog bračića u potpunosti su nestali, za sobom ostavivši jedino
malena rezidualna naselja. Glavni razlog nestajanja njegovih naselja nije u potpunosti poznat. U prošlosti se
kao razlog navodio visoki stupanj zagađenja i eutrofikacija, ali puno su vjerojatniji razlozi klimatske
promjene (temperaturni ekstremi i stohastični događaji) te gubitak i fragmentacija staništa ili poremećaj u
trofičkoj mreži.
Gubitak jedne vrste nije samo gubitak za prirodu već i potencijalni gubitak za čovjeka. Naime, jadranski
bračić je bogat izvor bioaktivnih spojeva koji reduciraju nastanak slobodnih radikala i na taj način spriječava
nastanak oksidativnog stresa. Potraga za prirodnim spojevima s antioksidativnim djelovanjem iznimno je
važno za razna područja primjene, s posebnim naglaskom na prehrambenu i kozmetičku industriju.