IZLOŽBA "UMJETNOST OTPORA"

Umjetnost otpora: jučer, sutra

Rad na kolegiju Vježbe iz teorije suvremene umjetnosti, organiziranom kao modul kustoskih praksi, rezultirao je izložbom posvećenom umjetnosti otpora i antiratnim nastojanjima modernih i suvremenih umjetnika. Izložba je polazila od fundusa Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar, koji je poslužio kao materijalni okvir za istraživanje, mapiranje i reinterpretaciju umjetničkih praksi u svjetlu onoga što T. J. Clark naziva „socijalnom poviješću umjetnosti“ – dakle, razumijevanja umjetnosti ne samo kao estetskog proizvoda, nego kao povijesnog i društvenog čina.

Prvo čvorište izložbe čine crteži Ede Murtića iz razdoblja Drugog svjetskog rata, pohranjeni i zaboravljeni u sanduku jednog zagrebačkog podruma, a krajem 1980-ih darovani gradu Zadru. Ovi crteži ne funkcioniraju tek kao dokument ratnog iskustva, nego kao „metak ili anestezija“ – vizualne forme koje istodobno artikuliraju traumu i djeluju kao instrument kolektivne mobilizacije. Ekspresivni potezi ugljenom i tušem donose ikonografiju destrukcije i patnje, a njihova recepcija, kako je pokazao Igor Zidić, povezuje se s formacijom angažirane ikonografije prisutne u međuratnoj umjetnosti Udruženja umjetnika Zemlja. Upravo ovdje postaje jasno Clarkovo upozorenje da se umjetnost ne može tumačiti izvan mreže društvenih odnosa: Murtićevi crteži nisu samo umjetnički iskazi, nego i aktivni agensi u revolucionarnom imaginariju.

Drugo tematsko čvorište činila je grupa Biafra, koja je 1970-ih u hrvatsku modernu umjetnost unijela izrazito naturalističke i ekspresivne postupke. Njihovi prizori deformiranih tijela i socijalne bijede funkcioniraju kao radikalno svjedočanstvo nehumanih uvjeta života, „onih koji žive u susjedstvu“. Vinko Srhoj u svojim studijama Biafru čita kao kontinuitet zemljaške tradicije. U Clarkovom smislu ovdje je riječ o još jednom primjeru u kojem se umjetnički oblik pokazuje kao „kondenzat“ društvenih sukoba i moralne panike. Biafrini prizori nisu metafizička alegorija, već, kako bi rekao Clark, pregovaranje o „društvenim činjenicama“ putem jezika slike.

Treće čvorište izložbe predstavljala su djela iz likovnih kolonija 1990-ih, nastalih u jeku Domovinskog rata. Ovdje se ponovno javljaju ikonografija destrukcije i ekspresivne geste, ali sada u izravnoj konfrontaciji s tadašnjom ratnom stvarnošću Hrvatske. U Clarkovim pojmovima, riječ je o „ikonografskom polju“ u kojem umjetnici djeluju u uvjetima krize i gdje slike funkcioniraju kao pregovori s iskustvom nasilja i društvenog raspada.

Konačno, izložba je uspostavila vezu sa suvremenim kontekstom uključivanjem crteža i plakata angažiranih umjetnika i aktivista protiv genocida u Gazi. Time je ova mala eksperimentalna izložba ponudila primjer kontinuiteta angažirane umjetnosti: od grupe Zemlja, preko Murtića i Biafre, do suvremenih globalnih protesta. Upravo u toj liniji vidljiv je Clarkov zahtjev da se umjetnost promatra kao oblik društvene borbe – ne tek kao refleks povijesti, nego kao aktivna intervencija u povijesni trenutak.

Zastupljeni umjetnici:

Ivana Armanini, Stjepan Gračan, Dunja Janković, Ena Jurov, Ivan Klis, Ana Kovačić, Milena Lah, Vanesa Matošević, Edo Murtić, Manuela Pauk, Goran Pećanac, Ratko Petrić, Zlatko, Prica, Miro Vuco

Impressum izložbe

IZLOŽBA

Umjetnost otpora – jučer, sutra

Edukativna dvorana Kneževe palače

25.9. - 4.10.2025.

ORGANIZATORI

Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru

Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar

KUSTOSICE

Koraljka Alavanja

Dorotea Babić

Nera Colić