Zašto baš leptiri kao kustosov najdraži predmet?

Zašto baš leptiri?

U fundusu Narodnog muzeja Zadar postoji preko 100 000 predmeta o kojima brinu kustosi četiri odjela Etnološki, Prirodoslovni, Galerija umjetnina i odjel Muzej grada Zadra. Pedagoška služba brine o tome da se javnost upozna s predmetima na izložbama i da rad muzejskih djelatnika približi kako odraslim osobama, tako i najmlađim posjetiteljima. Suradnja s odgojno-obrazovnim ustanovama koje djeluju na području grada Zadra i Zadarske županije je ostvarena i muzejske prostore tijekom školske/pedagoške godine posjeti više od 2000 učenika/ca i djece koji sudjeluju u organiziranom edukativnom programu vezanom uz postavljene izložbe u svim prostorima Narodnog muzeja Zadar.

„Zadatak“ ove izložbe/projekta je bio odabrati jedan ili više predmeta koje bi kustosi istaknuli. Pedagoška služba je u NMZ-u osnovana 2009. godine, izložba „Leptiri-baršunasti let“ je u Prirodoslovnom odjelu otvorena 2015. godine, upravo u vrijeme kada je započeo moj službeni put kao muzejske pedagoginje. Edukativni program kojeg je inicirala i osmislila dr. sc. Snježana Vujčić-Karlo, muzejska savjetnica i voditeljica Prirodoslovnog odjela, autorica navedene izložbe, je bio prvi edukativni program vezan uz izložbu iz fundusa kojeg sam imala priliku realizirati. Program je dogovoren u međusobnoj suradnji, a podatak da je u dva mjeseca u njemu sudjelovalo preko 900 učenika/ca i djece iz dječjih vrtića nam govori o uspješnosti. Organizirane su četiri teme radionica: Građa leptira, Krila leptira, Detektivska priča i Gdje tko živi?. U svakoj od njih polaznici su mogli saznati zanimljive činjenice o leptirima i njihovom značenju.

Leptiri su oduvijek fascinirali i odrasle i mlađe generacije. Krhka bića koja nas oduševljavaju ponajprije svojim bojama na krilima, ali i brojnim „mitovima“ o njihovom životu i značenju za ljude i okoliš. Najzanimljiviji mit, osobno mi je onaj u kojem se kaže „Ako primiš leptira u ruke i padne mu prašina s nogu leptir neće moći letjeti“. Ova izreka ima više objašnjenja. Ta prašina s leptirovih nogu nije prašina već sitne, oku nevidljive, ljuskice koje prekrivaju cijelo tijelo leptira. Ljuskice zbog kojih leptiri imaju prekrasne boje na svojim krilima. Te ljuskice se mogu vidjeti pod mikroskopom i tek tada vidimo njihovu različitost. Ukoliko one otpadnu, leptiri mogu i dalje letjeti jedino mogu izgubiti dio boje. Onaj dio u kojem leptiri ne mogu letjeti nakon što smo ih dotaknuli se može vezati uz krhkost njihovih krila koja se mogu slučajno slomiti prilikom dodira i to im onemogućava let. Gubljenje boje utječe na njihovu sposobnost mimikrije, skrivanja od grabežljivaca i borbe za opstanak u prirodi.

Odabrani leptiri na ovoj izložbi su predstavnici noćnih i dnevnih leptira. Leptiri su red kukaca, a kukci su razred beskralješnjaka unutar koljena člankonožaca. Svim kukcima je zajedničko da imaju vanjski kostur građen od hitina, tijelo građeno od tri dijela - glave, prsa i zatka, imaju tri para člankovitih nogu, tri para privjesaka udružena u različite usne organe, složene oči i par ticala. Na ovoj izložbi ćemo se fokusirati na krila leptira. Leptiri imaju dva para opnastih krila gotovo u potpunosti prekrivena sitnim ljuskicama. Krila se pokreću pomoću brzih mišićnih kontrakcija i  proširenjem prsa, služe za let, ali osim ove imaju i neke druge funkcije. Uzorak na krilima pomaže pri kamuflaži, može prevariti predatore da je leptir otrovan, može iznenaditi i odbiti  predatora brzim pokretima i pomaže leptiru u privlačenju i komuniciranju s ostalim jedinkama svoje vrste. Kod otrovnih leptira, kao što je monarh, krila su odlično mjesto gdje se talože otrovne tvari (uz pretpostavku da će ih predator pojesti i razboljeti se).

Noćni leptir Attacus atlas je najveći noćni leptir na svijetu kojeg sam odabrala zbog izgleda njegovih krila. Boje na njima mu pomažu u preživljavanju. Rub krila izgleda kao glava zmije, od koje bježe njegovi neprijatelji. Prilikom njegovog mirovanja ptice grabežljivice koje ga napadaju vide samo njegov rub krila koji na prvi pogled izgleda kao zmija s kojom ne žele „imati posla“.

Boju i šare na krilima leptira daju ljuske. Krila leptira prekrivena su sićušnim ljuskama, a po njima su dobili i svoje latinsko ime. One su tako sićušne da se bez mikroskopa ne mogu vidjeti, već izgledaju poput obojene prašine, a tako su nježne da se s krila skidaju s malo grubljim pokretom. Velika je raznolikost u obliku ljuskica, ali sve imaju sličnu građu. Svaka je ljuskica stapkom ili pedicelom učvršćena za tijelo. Ljuskice se mogu podijeliti u tri skupine: pigmentirane, difraktivne i androkonia. Boje krila leptira nastaju kad se svjetlost lomi na različito strukturiranim površinama ljuske. Postoji nekoliko osnovnih načina na koje se to događa: Lom svjetlosti na valovitoj površini, Interferncija na tankom filmu, Interferencija kroz više slojeva, Iridiscencija. Fotonski kristali - kad se maleni identični dijelovi pravilno poslože, poput kristala, svjetlost  koja se odbija od svakog pojedinačnog dijela, interferira i  isijava zajedno. Ovakve strukture najbolje se vide kod južno-američkog roda Morpho kojeg se može vidjeti na izložbi. Ovakve sjajne boje imaju i neke europske vrste leptira. Upravo zbog rasporeda i oblika njihovih ljuskica i loma svjetlosti krila im izgledaju kao da mijenjaju boju.

Razlog odabira leptira za ovu izložbu je osobno iskustvo s izložbom „Leptiri-baršunasti let“ i zanimljivim podacima o njima koje sam i osobno tijekom izložbe saznala. S pedagoške strane odabrani predstavnici noćnih i dnevnih leptira predstavljaju primjere pomoću kojih se svim generacijama, a osobito najmlađim, mogu objasniti raznolikosti i posebnosti leptira.

Za one koji žele znati više:

• Leptiri imaju iznimno dobar osjet vida te vide u širemu spektru nego čovjek, od ultraljubičaste do infracrvene boje. Budući da dobro vide, mogu odlično pronaći pogodno mjesto za prikrivanje i mirovanje tijekom dana te se lakše uklopiti u okolinu.
• Mimikrija je sposobnost nekih vrsta životinja i biljaka da se izgledom prilagode okolini kako bi se zaštitile od prirodnih neprijatelja. Ona omogućuje noćnim leptirima prikrivanje tijekom dana. Mimikriju kod leptira najčešće opažamo samo u izgledu, no mimikrija može uključivati i oponašanje druge vrste ili okoliša mirisom, zvukom ili ponašanjem.
• Peru ima preko 3.700 vrsta leptira – više od bilo koje druge zemlje na svijetu. Leptiri u Peruu još nisu detaljno proučeni, a procjenjuje se da samo u ovoj državi postoji još najmanje 500 vrsta koje još nisu otkrivene.
• Prosječni leptir je težak kao dvije latice ruže
• Ljudi koji proučavaju leptire zovu se lepidopteristi.

Podatci u tekstu su preuzeti iz materijala za realiziranje radionica kojeg je sastavila dr. sc. Snježana Vujčić-Karlo, muzejska savjetnica. Dio teksta je preuzet iz Gomboc, S., Koren, T. (2017): Noćni leptiri Krapinsko-zagorske županije. Radoboj. (https://www.zagorje-priroda.hr/wp-content/uploads/2020/05/No%C4%87ni-leptiri-Krapinsko-zagorske-%C5%BEupanije.pdf)

Lucija Sekula, viša pedagoginja